Do neba usamljena
16:53
Nije ovo tema o kojoj rado govorim, pišem, mislim pa čak i molim. Želim zadržati pozitivan i optimističan ton bloga, no, u zadnje vrijeme sve više slušam priče o usamljenosti. A o čemu se priča, o tome bi se trebalo i pisati. Pitanja na koja ću pokušati odgovoriti su: Zašto se toliko mladih katolkinja osjeća usamljeno? Zašto je tako teško naći dečka u crkvi? Zašto želim dečka katolika? Za kraj nudim nekoliko praktičnih savjeta za borbu protiv osjećaja usamljenosti, za obje strane.
Tko još nije čuo neke od ovih izjava: "Nemam dečka.", "Sve manje vjerujem da ću pronaći nekoga.", "Čini mi se da Bog za svakog ima nekog, ali za mene ne." I vrlo često najgore pitanje koje si netko može postaviti "Što ne valja sa mnom?" Prije bi pitanje bilo što ne valja sa svijetom. Mi katolici volimo upirati prstom u svijet. Svijet ne valja, vremena su se promijenila, društvo je odvratno. Da, istina, društvo je izgubilo kompas, ali što je s kršćanima? Jesu li se kršćani izgubili u svijetu? Naš kompas, Isus Krist, "isti je jučer, danas i dovijeka će biti isti" (Heb 13:8). A mi? Doplovili smo u 21. stoljeće, ali ostavili smo djevojke bez smjernica, na milost i nemilost suvremenog društva. Od katoličkih djevojaka očekuje se čedno odijevanje u doba golotinje i naglašene seksualnosti. Rekli smo joj da mora biti drugačija, da ne smije koketirati, nabacivati se dečkima, biti vulgarna i napadna. To je cura za poželjeti, zar ne?Ako živiš tako, naći ćeš pristojnog dečka. I takvu smo ju ostavili da čeka. I dok tako čeka već neko vrijeme, usuđujemo se postaviti joj the pitanje, najgore pitanje koje djevojci možete postaviti, a to je "gdje ti je dečko?" Pitanje o godinama u usporedbi s tim ispada vrh pristojnosti. I ja sjedim takva "sva za poželjeti" i slušam isto pitanje. Čini mi se da je odgovor na to jednostavno ovaj: "Hoda uokolo i žali se kako ne može naći curu, kako nema više finih djevojaka, žali se kako su sve žene grozne. Eto, gdje je!"
Slušam brige jedne frendice. "Ja ne kužim, idem na misu svaki dan, aktivna sam u župi, imam velik krug prijatelja... Što mi fali?
S dečkom koji nije vjernik barem znaš na čemu si. Je l' problem u tome
što nemam dar govora u jezicima? Nekad mi se čini da bih trebala živjeti
kao Majka Terezija, a izgledati kao Lidija Bačić." Ajme meni, curo
draga, ain't nobody got time for that! Najgore je kad žene krenu čitati znakove. Kaže mi prijateljica: "Mislim da mu se sviđam. Nasmijao mi se kad smo si pružili ruku za "mir s tobom", lajkao mi je
profilnu, zagrlio me kad smo se sreli, smijao se mojim forama... Trebam li ga pozvati na kavu?" Ne, draga moja. Ne trebaš ti njega zvati na kavu. To je njegov posao. Jedino čime bi
žene trebale biti zauzete je odgovaranjem na pozive za kavu, a ne
čitanjem znakova. Nismo tarot majstori. Srdačna si i ljubazna prema njemu, daješ mu do znanja da ti je duhovit,...? Ako mu to nije dovoljno, onda je
on nedovoljan.
Gdje je nestala hrabrost? Zašto je toliko mladih, lijepih, pametnih,
uspješnih djevojaka samo, dok mladi katolici hodaju uokolo žaleći se da
nema dobrih cura? To je kao da se žalim da je nešto nemoguće napraviti, a
nisam ni pokušala. Nisam čula da je ikoga poziv na kavu ubio. Pa ni
odbijanje iste.
Zašto želim dečka katolika?
Da, želim dečka katolika. Pravog, aktivnog katolika. Eto, priznala sam. Tužite me. Zašto toliko favoriziranje dečka koji je vjernik? Iskreno? Želim si olakšati život. Želim dečka kojem neću morati objašnjavati zašto želim živjeti čisto do braka i osjećati grižnju savjesti jer mu nešto uskraćujem. Želim dečka kojem će se svidjeti moj čedni stil odijevanja, koji se neće okretati za minicom i dekolteom. Želim dečka s kojim ću se zajedno moliti i ići na misu. Želim dečka koji za mene moli i kojemu je brak normalna opcija i nastavak veze. Ne govorim da nema dečkiju koji nisu vjernici, a vole čedno odjevene djevojke i koji bi bili spremni čekati, ali najvažniji dio mene i moje osobnosti ostao bi samo prihvaćen, ali ne i shvaćen i podijeljen. Želim dečka koji je ludo zaljubljen u isto što i ja. Ne želim da mi najveća preokupacija u vezi bude kako obratiti tu osobu.
Što mi je činiti?
Nije tragedija biti sam. Posla je puno i bez dodatne osobe u tvom životu. Sjeti se samo koliko još moraš raditi na sebi i svom rastu.
Ipak, valjalo bi imati na umu:
1. Nisi sam/a.
Jedna od češćih pogrešaka je mišljenje "nemam to s kime podijeliti." Lijepo je imati nekoga s kim možeš dijeliti sve, vic koji te nasmijao, pjesmu koju si čuo, inspirativno predavanje na kojem si bio, svaku i najbezvezniju minutu dana. Ali čekaj, ima netko tko želi sve to čuti više od ikoga. Taj netko čeka te u svetohraništu. U vezi Bog treba ostati središte tvog života. Ako nije tako, onda možda još nisi spreman za vezu.
2. Rasti u vjeri.
Obrazuj se, moli, bori se, rasti u svetosti svaki dan. Pitanje nije hoćemo li naći pravog muža ili pravu ženu i kada. Pitanje je jesi li proveo dovoljno vremena pred Bogom dopuštajući mu da oblikuje tvoje srce i nauči te ljubiti. Veza neće od tebe preko noći stvoriti savršenog vjernika.
3. Budi aktivan/na.
Ako studiraš, posveti se učenju i trudi se biti dobar student. Ako radiš, posvećuj svoj posao. Volontiraj, imaj hobije, budi aktivan u župi, posveti se drugima. Širi krug ljudi i prijatelja.
Ako studiraš, posveti se učenju i trudi se biti dobar student. Ako radiš, posvećuj svoj posao. Volontiraj, imaj hobije, budi aktivan u župi, posveti se drugima. Širi krug ljudi i prijatelja.
4. Molitva za budućeg muža/ buduću ženu.
Za kršćanina svaka akcija mora početi molitvom. Ako još ne moliš, počni. Isus se stalno povlačio na samotno mjesto da bi molio, često bi noć probdio moleći. Slijedi Učiteljev primjer.
Sotona želi da izgubimo povjerenje u Boga, da budemo nestrpljivi i nezadovoljni. Moramo se oduprijeti takvim mislima. Obnavljaj povjerenje u Boga svaki dan i rasti u strpljivosti. Na kraju krajeva, veza ne rješava magično tvoje životne probleme, zapravo dodaje još briga i borbi. Zato, pripremajmo se hrabro. Bog zna što nam treba.
Za nove tekstove i vijesti, pratite nas na facebook stranici. Klik na crveno - narančastu ikonicu gore desno.
.jpg)
10 komentari
Wow! Odličan članak! :)
OdgovoriIzbrišiHvala Martina! :-)
IzbrišiZnam ih nekoliko takvih katolkinja u ranim i srednjim tridesetima..čedne, nevine cure "za poželjeti". Društvene, masu prijatelja...jedini je problem što ih niko neće. Nerijetko im društvo čine "born-again Christians" cure, koje su u dvadesetima jahale penilni ringišpil a sad su iznebuha otkrile Svevišnjeg i na redovno posjećenim nedjeljnim misama traže nekog papučara da mu se prilijepe na prihode. Draga moja, ako pročitaš Sveto Pismo vidjet ćeš da je tvoja zemaljska egzistencija bespredmetna bez da si prirepak Muškarcu (Korinćanima 11:8-9) a ako ti se ne sviđa takva sudba imade da šutiš a ne podaješ svoj intelekt blogosfernim pustopoljinama (Timotej 2:11-14). Dok čekaš Muža da mu se podaš u svojoj inferiornosti (Efežanima 5:22-24) drži jezik za zubima (Korinćanima 14:34-35) jer je ionako tvoj raison d'être da donosiš čemer na ovu plavu pikulu (Knj. Postanka 3:16).
OdgovoriIzbrišiAko ovako pričaš s Bogom, onda - puno sreće jednog dana tamo gore.
IzbrišiJa se trudim nać curu, ali nema uspjeha jer odaberem baš one cure kojima ja nisam interesantan i da dubim na glavi nebi ništa postigao kod njih. Za ostale iz župe ne znam zašto su solo. I inače ja ne primjećujem signale kad mi daje neka cura pa ga onda možeš fućkat. (i to je zapravo grozno kad si tak ćorav na govor tijela)
OdgovoriIzbrišiDomagoj, hvala za komentar. Nadamo se da će ti neke smjernice iz našeg teksta pomoći. Puno je mladih u Crkvi s istim problemima. Većinom mudro šute i misle da je problem samo u njima. Ili pak postanu ogorčeni i misle da je problem samo u svijetu i drugima. Nijedna strana nije u pravu. Ponovno naglašavam, sve počinje s našim odnosom s Gospodinom.
IzbrišiOvim putem upućujem te na odličan tekst autora facebook stranice „Stranica autentične ljubavi“ - „Do neba usamljen“ napisan kao (muški) odgovor na naš članak. Tekst možeš potražiti na navedenoj stranici ili na našoj fb stranici pod jednim od nedavnih statusa.
Do čitanja, ODS
Prije svega, pohvala autorici na iskrenoj želji da se pronikne u ovaj suvremeni misterij. Dok sam čitao ovaj tekst od prvog trenutka mi se javio snažan osjećaj da sva ova zapažanja ustvari nemaju samo oznaku ženskog spola, naime baš sve isto možemo napisati o curama i mi katolički dečki. Ipak, iz mog i iskustva niza dečki, koji žive katoličku vjeru, mogu se zamijetiti neke općenite zakonitosti vezano uz cure katolkinje, što ću pokušati izložiti u nastavku. Dakle prvi je problem kod katoličkih cura unificiranost izbora cura, u pravilu je riječ o curama užeg kulturnog kruga, dakle osim katoličkog nauka s kojim se u startu slažemo (uključujuči i čistoću i sve što autorica navodi) velika većina cura "konzumira" svojevrsnu klasičnu/narodnu monokulturu, dakle slušaju se klape, tamburica, zabavni izvođači, umjetnički ukusi su redovito svedeni na forme finearta 19.st., odijevanje je u subkulturnom smislu također skoro standardizirano ili na tamne čokoladne tonove ili prenaglašeno ženstvene boje, stil po prilici standardiziran na pristojno, dosadno i neinventivno odijevanje koje se može opisati "estradom bez dekoltea i minjaka" ili klasično preodraslom formom žena po formuli "moje stvarne godine +7g". OK sve navedeno vjerojatno paše određenom broju dečki, no što je sa dečkima koji su alternativni, rockeri, skloni jazzu, koji vole i poznaju umjetnost, čini se da cura za takve dečke u općoj Crkvi nema;volio bih da sam u krivu. Također osim ovog problema, zamjetan je problem i način kako cure standardiziraju svoje idealne decke, naime tolerancije za " prihvatiti/odbiti" dečka, a na temelju antropo-fizičko-osjetilnih normi u katoličkih cura su daleko uže negoli je to slučaj u svjetovnih cura, može se sasvim mirno reći kako u glavama katolkinja postoji tzv. "Tipski muškarac" čija je normiranost daleko stroža i isključivija negoli je slučaj kod svjetovnih cura; prije obraćenja sam upoznao i svjetovne cure pa znam što govorim; pa prema tim normama neispunjavanje sasvim trivijalnih stavki rezultira odbacivanjem. O kakvim je trivijalnim stavkama tu riječ, koje život znače? To su stvari kao način hoda, je li sportski tip; umjetnici tu nemaju šanse; odijeva li se u jednako dosadne i "moje godine +7g" kombinacije kao i one, ostavlja li dojam da bi mogao biti pripadnik mladeži HDZ(HSP, HRAST...), odstupa li izgledom i ponašanjem od unificiranog standarda 90% katolika . I naposljetku bih volio istaknuti kako je teorija o manjku hrabrosti dečki samo mit, naime osobno sam bio vrlo grubo odbijen niz puta, bio sam i u nekoliko veza gdje su me cure zavlačile, da bi one mene ostavile i to zato jer nisam odgovarao "standardu odozgor". Nadalje, kad god pokazujem inicijativu, zovem na kave, čašu vode, pivo, molitvu krunice uz nasip, redoviti se uvjeravam kako su moja zapažanja odozgor ako ne točna onda barem vrijedna vrlo ozbiljnog razmatranja. I drage cure, odbijanje istina ne ubija, no nakon jako mnogo odbijanja i jako loših iskustava to jako teško oštećuje dečke.
IzbrišiNisam baš oduševljen sa tekstom. Ništa novo nisam saznao. I ja mislim da su neki drugi razlozi zašto nema veza.
OdgovoriIzbrišiOdlican clanak. Svida mi se otvorenost autorice. Nazalost, to je danas tako. I ako zelimo nesto pokrenuti, pa cak i riskirati, brzo odustanemo jer opet nailazimo na neuspjeh. A nije da ne pokazujemo otvorenost za novosti u zivotu.
OdgovoriIzbrišiNeka Gospod providi...to je siguran put. A do tada, strpljenja i molitve, ali naravno i DJELOTVORNOSTI. ;)
Bozji blagoslov!
DD +
Slažem se da je temeljno dijeliti iste vrijednosti, vjeru i predanost zajedništvu. Potom je bitna intelektualna, ali i tjelesna privlačnost, budimo dokraja iskreni. Ali to nije jamstvo, nego tek dobra pretpostavka da bi se na tome moglo graditi nešto. Možda ta osoba koja ima sve navedene željene osobine ima karakterni hendikep s kojim se ne može živjeti: bolesno je ljuborna, ima opsesivno-kompulzivni poremećaj po pitanju urednosti, potrebu mijenjati partnerovu osobnost tj. preodgajati ga, ima bezbroj tih karakternih osobina, što vidljivih, što prikrivenih od kojih patimo i mi "dobri" katolici. Gdje ti je srce, tu ti je Bog - ne kaže se uzalud. Mislim da je najbolji savjet iz ovog teksta, da se čovjek uključi u društvo, bavi hobijima, volontira, studira, radi i najvažnije kada upozna nekoga sve dobro odvagne. Jesu li mane ove osobe takve da se s njima može živjeti, je li osoba blaga i sklona manjim, naglašavam manjim kompromisima. Nikog ne možemo mijenjati i preodgajati kako mnoge žene pogrješno misle pa dovode u zabludu sebe i tako kreiraju zajedništvo frustracije i očaja. Zaključit ću: treba se uključiti u svijet širom otvorenih očiju i prepustiti Božjoj volji. Ne treba očajavati. Jer očaj bi se mogao pretvoriti u užas zbog izbora krive osobe, a ta kriva može biti i "dobar" katolik. Na koncu postoji portal katsus gdje imate slobodne katolike, ali oprez! Opekao sam se i znam da treba biti otvoren, ali razborit.
OdgovoriIzbriši